https://www.inicijativa-samouprava.rs/blog/gradonacelnikova-simika-u-predizbornim-fekalijama/
Vršilac dužnosti šefa teritorijalne organizacije Novi Sad, MV silom predizbornih prilika obreo se u Begeču ne bi li ubijedio tamošnji (birački) narod da je da je bijelo crno, a da će crno – uskoro – postati bijelo. Prečistač otpadnih voda koji se godinama obećava i najavljuje, danas kao da se gradi sredstvima svih drugih samo ne parama iz džepa Begečana, pa stičemo utisak da je iz šefovog džepa iskapalo više para nego li iz džepa ostalih u svemu ravnopravnih građana. Begeča, a i šire. Šef također broji i prebrojava investicije isključivo u proteklih 6-7 godina, jer toliko valjda dobacuje njegova politička memorija, a ako se u Begeču nešto i gradilo prije 2012. godine i ustoličenja njegovog partijskog drugara na presto Republike, to mora da se desilo slučajno, sporadično – gotovo incidentno. Tako se i davnih šezdesetih godina desio jedan incident u vidu (samo)izgradnje seoskog vodovoda – vodovoda koji je izgrađen samodoprinosima, kreditima i ‘na mobu’ samih Begečana. Izgrađen je autonomni seoski vodovod od nekih 28 km i on i dan-danas služi svrsi i snabdjeva Begečane vodom. Čak je za vrijeme bombardovanja ispomagao grad Novi Sad vodom iz sopstvenih izvora i time pomogao u urednijem snabdjevanju vodom ostalih Novosađana. Sada je došlo do obrata i Grad se, preko JKP ‘Vodovod i kanalizacija’, a uz pomoć nekih prethodnih poslušnika iz redova savjeta MZ, riješio dokopati seoske imovine preko noći ne pitajući nikoga za mišljenje i nudeći građanima Begeča kvalitet usluga na nivou grada (što zdušno ponavlja i gradski šef), iako je od svih kvaliteta jedino izvjesno to da će Begečani ubuduće imati isti kvalitet – cijena. Nudi im se skoro pa tri puta cjenovno kvalitetnija voda, s tim što će dok se grad ne ‘nakači’ na seosku mrežu i ne preuzme što od te mreže valja, Begečani i dalje piti svoju staru vodu, a sami će i odgovarati za održavanje svoje stare mreže koja će se, samo na papiru, od sada zvati ‘nova mreža’. To što se sada tvrdi da voda ne valja, ne znači da se stanje odmah po preuzimanju neće popraviti. Na isti način kao što se onomad popravilo i stanje sa aflatoksinom – dodaš nulu i od neispravnog praviš ispravno. Magija.
I gazi tako šef dalje po gradilištu, broji milione, kilometre asfalta, bandere i kružne tokove, koševe i pertle, zaustavlja se pored radova u toku, stručno nešto pokazuje, vrti se i značajno škilji, eskivira nečistoću koju su napravili uvijek neki drugi i manirom iskusnog majstora dvojnog političkog knjigovodstva kudi majstore koji su krečili prije njega. Kudi i, kao i svaki majstor-umjesto-majstora, pomalo i podmeće. Jer, pita se selograditelj, kome to samo može biti u interesu da ne preda svoj vodovod gradu kada je jasno da se tako nešto ne može održavati sopstvenim snagama (i nimalo ga ne smeta što pritom tako nešto izgovara za vodovod koji se sve ove godine održava baš sopstvenim snagama, pa još i pomaže sa strane, i sve to za 1/3 cijene koju nude on i njegovi eksperti)? Kome tako nešto, dakle, nije u interesu ako ne nekim mračnim ljudima koji naplaćuju sa strane i trpaju pare sebi na u slamaricu, poentira dijalektičar čiju bi dijalektičku bravuru svakako trebalo pomno simptomalno iščitati (po mogućnosti u društvu). Naravno, kao i svakom poenteru sinkopiranih misli, ni njemu se ne ulazi u detalje da objašnjava kako je to, kojim silama i kojim političko-menadžerskim lupinzima došlo do ukidanja podračuna svim MZ na teritoriji Novog Sada baš u vrijeme kada je njegova SNS poharala sve na lokalu? Ovo mu se ne objašnjava iz prostog razloga što bi se tada razotkrila sva plitkost ove primijenjene filosofije i što bi tada bilo jasno da ova njegova usiljena i nemila posjeta sasvim slučajno koincidira sa izborima za novi Savjet MZ koji se u Begeču održavaju u nedjelju 7.7, dakle samo četiri dana od objavljivanja ovog stranačkog pamfleta na papiru i elektronskom zidu oglasnika koji se i dalje naziva ‘Dnevnik’, novosadski. O predizbornoj tišini, marifetlucima i zloupotrebama, te raznim drugim dovijanjima i mahinacijama nećemo opterećivati ovaj sanitarni izvještaj. Bit će dovoljno zaključiti kako je šef MV možda uspio snagom dijalektičke volje iskrpati poželjnu sliku za svoje biračko tijelo (u Begeču na prečistaču) i njiem se sa terena Najvećem Šefu Svih Gradilišta (u Beogradu na vodi), ali u jednom nije uspio, u eskivaži: uletio je ravno u predizborne fekalije koje on i njegova ekipa već godinama uredno isporučuju građanima svedenim na birače. U Begeču. U Novom Sadu. U Srbiji.
Savo Romčević, GKP
Foto, izvor: RTV
